Ovih dana internetom šetaju dve fotografije – dobio sam ih na mejl. Na jednoj je premijer zemlje nam Srbije, a na drugoj kapetan Titanika. Veoma su slični – kao dva rođena brata. Ispod fotografija neki zlobnik koji očigledno nije pristalica vlasti, dopisao je reči MISLITE O TOME.
Osim pomenute zanimljive fizičke sličnosti nisam uspeo da pronađem nikakve sličnosti između Srbije i broda koji je potonuo na svom istorijskom putu.
Dakle, Srbija žurno, bez mnogo gubljenja vremena na glupa razmišljanja, hrli u EU, a Titanik je bezobzirno i nepromišljeno hitao ka obali SAD.
Kapetana Titanika je vlasnik broda primoravao da plovi prebrzo jer je reč bila o velikim parama koje je pohlepni kapitalista želeo da namlati, a našeg premijera niko ne može da tera na to jer Srbija nema vlasnika. Narod Srbije je, citiram predsednika Tadića, vlasnik autorskih prava na državu Srbiju. U stvari, nisam ni siguran da je on to rekao, ali mi to toliko liči na Šapera da sam prosto morao da ovaj citat stavim u usta Đilasu.
Idemo dalje – Titanik je naleteo na santu leda, a mi nailazimo na topli doček gde god da se naš predsednik pojavi. Tako bar izgleda na našoj televiziji…
Na Titaniku je kažu, orkestar svirao dok je brod tonuo, a kod nas (srećom) muzičari ne dobijaju pare pa baš i ne sviraju mnogo.
Na Titaniku je postojalo malo čamaca za spasavanje, a Srbija ima sasvim dovoljno (čak i previše) jahti za spasavanje po svim lukama Mediterana.
Na Titaniku su žene i deca imali prednost kod ulaska u čamce za spasavanje, a u Srbiji žene i deca imaju prednost za ulazak u sigurne kuće.
Dakle, bojazni nema – ne ličimo na Titanik. Više ličimo na Karpatiju, brod koji je spasao preživele brodolomnike sa Titanika. Tako ćemo i mi – spašćemo Grčku od propasti jer ćemo i dalje preko leta na Egejsko more. Srbija – Karpatija, čak se i rimuje.
Usput, ne znam da li to znate, brod Karpatija je bio torpedovan 6 godina posle brodoloma Titanika i potonuo je nedaleko od Irske…
(tekst je objavljen u maju na Radiju Tri iz Beograda, u rubrici „Beograd za poneti – rasprodaja grešnih misli“)
Uf.