Kako vam izgleda poza Srbije danas?
Nadam se da niste zamislili neku seksualnu pozu mada dnevni politički događaji u vezi sa našom zemljom i raznim inostranstvima neodoljivo podsećaju na seks. Na seksualne poze, na prevenciju, na flertovanja, na interesna očijukanja, ponekad i na prave orgije… Razmislite samo, zar nije tako?
Starije živuće glave koje su vodile računa o organizaciji života u nekad velikoj zemlji pre 25 godina sada bi verovatno poziciju Srbije u svetu prokomentarisale grafitom: Volim seks i rado ga se sećam!
I pozicija naroda u Srbiji može da se opiše preko seksa – znate li za onaj grafit: Niti je režim lud, niti sam ja zbunjen – a sve funkcioniše!
Ali, da ne bismo samo razmišljali o seksu kada je reč o poziciji naroda, hajde da to pokušamo da uradimo na drugi način. Preko priče o jednoj učiteljici. Ona u toj priči predstavlja narod, njen učenik predstavlja opoziciju, direktor u školi je vlast, a policajac iz priče neka bude međunarodna zajednica. Priča ide ovako:
Učiteljica pita na času malog Zorana: Ko je napisao Gorski venac?
– Nisam ja, majke mi, odgovara on.
– Nemoj da se glupiraš, odgovori mi – na to će učiteljica
– Ali, stvarno nisam ja!
Iznervirana, učiteljica ode do direktora da mu se požali na debile koji idu u školu.
Ovaj je sasluša i počne da je smiruje:
– Nemojte samo da se nervirate, možda mali stvarno nije to napisao!
Učiteljica ostane zabezeknuta. U trenutku odluči da odmah da otkaz. Potpuno sluđena, krene automobilom kući, ali u nervozi prođe kroz crveno na semaforu.
Policajac je zaustavi, a ona počne da plače:
– Molim vas, nemojte da me kaznite. Danas mi se nešto strašno desilo u školi!
I sve mu ispriča.
Policajac joj saosećajno reče:
– U redu je, gospođo, sve sam zapisao. Recite mi samo da li sumnjate na još nekog?!
Očigledno, narod u Srbiji se već dugo nalazi u srpskom bermudskom trouglu – uvek između jezive vlasti, bilo koja da je, tragične opozicije i sulude međunarodne zajednice.
Samo čekam da neko kaže: Srbi, nasmešite se, ovo je bila skrivena kamera!