London – ili: Kako strpati ceo svet u jedan san?

28 07 2012

Počele su 30. Olimpijske igre (27. koje se održavaju – tri puta nisu održane u vreme I i II svetskog rata). Igre su otvorene 27. jula, a ceremonija zatvaranja je zakazana za 12. avgust. Na Olimpijskim igrama u Londonu nastupiće više od 10.000 sportista iz 204 zemlje.

 

Jedni govore:

Olimpijski duh; važno je učestvovati; u staroj Grčkoj bi stali svi ratovi u vreme Olimpijskih igara; svetla ideja Pjera de Kubertena; fer plej; ujedinjena mladost celog sveta; ne treba mešati sport i politiku; časni ljudi iz Međunarodnog olimpijskog komiteta; sportski duh; u zdravom telu – zdrav duh; sportisti nose trenere na ramenima; sportsko navijanje; veličanstvena ceremonija; najviša ideja olimpizma; čast i dostojanstvo; „daćemo sve od sebe, a neka pobedi bolji“; pošteno suđenje; požrtvovanje i patriotizam; upornost pobeđuje; vera i nada; sportisti kao ambasadori mira; najveća smotra na planeti; večna borba čoveka sa svojim mogućnostima; jedinstveni doživljaj; lepota nadmetanja; sport kao biznis; želja; strast…

 

Drugi tvrde:

Doping; protesti; pobeda po svaku cenu; sportski fanatizam; Pjer de Kuberten je bio rasista i ženomrzac; olimpijske igre u staroj Grčkoj su bile verski motivisane (ne idejom mira); važno je učestvovati, važnije je pobediti, a najvažnije je proći doping kontrolu; treneri tuku takmičare; podmeće se i vara radi pobede – cilj opravdava sredstvo; sport jeste oruđe politike; korupcija u MOK-u: pošto vaš glas za naš grad; u zdravom telu – zdrav duh koji ubija tuđe telo; navijači uleteli u teren; hleba i igara; u vreme svakih igara u svetu se dešava 30-ak „manjih“ ratova; terorizam i sport; ubijeni Izraelci – ali šou ide dalje; Koliko se gladnih može nahraniti novcem koji se obrće oko OI; nameštanje rezultata; pošten sudija para vredi; sportista umro na terenu, steroidi; sport kao biznis; želja; strast…

 

Šta su, u stvari, Olimpijske igre danas? Potrebno je pomešati prethodne dve priče, dobro proceniti koje sastojke treba dodati u masu i u kojoj količini, a zatim služiti tek kao nagoveštaj istine. Kome verovati: raspevanom sportskom komentatoru koji govori ono što želimo da čujemo ili jednom Duciju Simonoviću koji je korupciju u MOK-u nagovestio tri godine pre nego što je zvanično otkrivena. Samo su tri izraza jednaka i u prvoj i u drugoj priči: sport kao biznis, želja i strast. O izrazima i stepenu ljubavi je problematično govoriti jer su neke od najvećih pobeda rodili inat ili mržnja prema protivniku. Da li igrama treba da se prepustimo, ili da ih ignorišemo? Ili… (Hajde o tome posle igara, po ko zna koji put)